25-ero pugovaca veterana kraj su rujna odlučili provesti u toplijim južnijim krajevima.
18. 9. okupili smo se na mjestu gdje počinju sve pugovske putešestvije. Naoružani dobrom voljom, uz pozdrave roditelja započeli smo našu odiseju.
Tijekom noći prošli smo kroz našu lijepu Slavoniju, preko Srbije do Sjeverne Makedonije.
U Skoplju nas je dočekala gospođa Suzana koja je bila naš lokalni vodič. Upoznala nas je s mnogobrojnim znamenitostima koje malo koga ostavljaju ravnodušnim. Sjeverna Makedonija zemlja je gostoljubivih i pristupačnih ljudi, bogate povijesti i zanimljive krajobrazne arhitekture koja kombinira istočnjački i zapadnjački utjecaj, a gradom dominiraju kipovi značajnih povijesnih osoba među kojima se osobito ističu kip Aleksandra Velikog i njegova oca Filipa II. Makedonskog.
Posjetili smo Muzej Skoplja u kojem je sat stao na 5:17 kada se dogodio veliki potres. Taj je događaj bio velika katastrofa, ali je ujedinio Makedonce i ostale nacije koje su pomogle da Skoplje ustane iz ruševina i vrati svoj sjaj. Imali smo priliku vidjeti i razne predmete iz daleke povijesti, kao i one iz 20. stoljeća.
Potom smo se zaputili u Kuću Majke Tereze, svetice i misionarske koja je osnovala katoličku redovničku zajednicu Misionarske ljubavi u Kalkuti 1950. Na dva kata prikazan je njezin fascinantan život i humanitarni rad. Njezino je djelovanje okrunjeno svjetovno i duhovno: 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir, a 2016. godine papa Franjo proglasio ju je sveticom.
Šetnju smo nastavili do Parka žena posvećenog borkinjama NOB-a. Prostor tog parka zamišljen je kao muzej na otvorenom, prepun skulptura i spomenika uključujući spomenik ASNOM-u.
Crkva sv. Spasa bila je naše zadnje odredište. Unutar malog prostora nalazi se ikonostas koji je nastajao od 1824. do 1867. što i ne čudi s obzirom na to kolika je pažnja posvećena detaljima. U dvorištu crkve nalazi se i sarkofag Goce Delčeva, bugarskog revolucionara.
Dio slobodnog vremena proveli smo na Staroj čaršiji, najvećoj čaršiji na Balkanu čija povijest seže još u 12. stoljeće. Živahne ulice, šareni štandovi, dućani iz kojih se šire mirisi začina, čajeva i raznih delicija lako natjeraju čovjeka da izgubi pojam o vremenu.
U hotel smo stigli u večernjim satima kako bismo se pripremili za sutrašnju avanturu – Solun.
