“Da, mi samo crtamo u školi.”

Norijada.

Jedan od onih gorko slatkih dana u našoj školi kad smo sretni jer je još jedna generacija učenika uspješno odrasla i za koji dan će prionuti svojem završnom ispitu zrelosti. Ali smo i pomalo sjetni jer … pa jer je još jedna generacija učenika odrasla i za koji dan će prionuti svojem završnom ispitu zrelosti.

Ovakve ih pamtimo iz onog prvog tjedna prvog razreda. Takvi su bili kad su nam došli.

A danas smo ih očekivali na tradicionalnom PUGovskom rastanku.

Ravnateljica, razrednica i zamjenica razrednice od svojih su maturanata dobile majice i s nestrpljenjem čekale pred školom da dođu da posljednji put zajedno uđu u školu.

Onda su došli, pa su im se pridružili i profesori.

Neki su dobili i cvijeće.

A onda je krenuo party po školi

Najprije okupljanje u njihovom a razredu, gdje je Ula održala poprilično emotivni govor razredu i profesorima koji nas je baš raznježio.

I onda opraštanje sa ostalim razredima. U svakom razredu drugi govornici, važne poruke i savjeti kakve samo zreli maturanti već mogu dati.

I onda ona klasična slika odlazećih maturanata na stubištu škole

Ovaj put su prigrlili i svoju prvu razrednicu u zajedničku sliku

I tik prije zvona – posljednja fotka na izlaznim vratima

Bok djeco! Čuvajte se i pamet u glavu!

Kud je to vrijeme projurilo?