I ove godine su naši učenici dobili priliku otputovati u daleki Hong Kong. Ovdje donosimo njihove prve dojmove i brdo slika …
Mara i Lara:
Dana 03.05.2026. smo se našli na aerodromu u 18 sati, nakon što smo se svi našli otišli smo na check-in i nakon što smo sve prošli, ušli smo u avion te je avantura mogla početi.
Prvi let je bio uzbudljiv te je brzo prošao, a kada smo sletjeli u Istanbul imali smo vremena otići si kupiti vodu ili sok što nam je jako dobro došlo. Nakon što je došlo vrijeme za drugi dio puta malo smo bile skeptične i nervozne zbog toga koliko je trajao put no na kraju je bilo sasvim opušteno, mogli smo spavati, slušati muziku, gledati filmove, pričati pa čak i igrati igrice preko monitora.
Sve je to jako puno pomoglo u tome da nam skrene misli s nervoze. Nakon što smo sletjeli u slavni Hong Kong, znale smo da zapravo prava avantura sada kreće. S ljubavlju i toplinom dočekali su nas naši vodiči te nas odveli na pre finu i tradicionalnu večeru.
Jako nam je drago da možemo iskusiti ovu priliku za upoznavanje novih kultura.
Paulinino izvješće o drugom danu:
Doručkovali smo oko 7 sati, jeli smo sa švedskog stola koji je sadržavao svakakvu hranu, od azijske do europske pa i američkih palačinki. Odlično je bilo probati i kombinirati vlastiti doručak po želji!
Potom smo se uputili minibusom prema Kei Chi Secondary School. Škola je iznimno velika sa dosta katova. A sadrži od teretane do pozornice. Upoznavanje s učenicima mi je prvo bilo malo teško zbog nervoze i manjka vlastite opće karizme. Na veliku sreću i iznenađenje, dočekali su nas pokloni učenika iz škole koji uključuju plišanu maskotu, školske novine i torbu!
Prije prezentacija i predavanja imala sam priliku razgovarati s jednom od učenica te sam učenicima za svojim stolom podijelila poklone koje sam kupila u Hrvatskoj i jako su im se svidjeli! Nakon prezentacija imali smo “ice breaker” zadatke pomoću kojih sam također uspjela upoznati još više učenika i imati priliku saznati nešto više o njima kao osobama, kulturi, manirima i gestama govora kao i kratku povijest grada.
Još sam bolje upoznala učenike na radionici gdje smo zajedno radili lepeze tj. “Tuanshan” koja simbolizira blagostanje i jedinstvo.
Nakon radionica i predavanja su nas naučili kako igrati “Omnikin”, kanadsku timsku igru koja se igra s ogromnom loptom po svojim pravilima.
Nakon toga otišli smo svi u isto vrijeme na ručak. Dok su oni išli svojim putem mi smo ručali u hot pot restoranu. Svatko je izabrao svoju juhu i imao priliku kombinirati sastojke u vlastiti umak! Iako neki nisu mogli pojesti sve do kraja može se reći da smo se svi dobro najeli i oduševili takvom idejom kuhanja. Nakon jela je uslijedio “šoping”, prvo po starijem centru koji je nekada bio tvornica pa kasnije povratak na “šoping” u centru u kojem smo prije ručali. Može se reći da se šetnjom kroz grad svašta može vidjeti i definitivno osjećati lokalno ako znate kuda i kamo idete. Nakon jako iscrpnog, ali i zabavnog šopinga i druženja s učenicima škole koji su nam se pridružili usput, otišli smo na večeru gdje smo imali priliku probati svakakva kineska jela i dijeliti ih međusobno. Hrana danas je bila odlična, a druženje koje mi nije jača strana nije bio iscrpljujuće. Naprotiv, bilo je jako zabavno i ako bih imala priliku, ponovila bih ga opet! I skroz na kraju, vratili smo se umorni, ali siti, zadovoljni i sretni u hotel!
