Naša maturantica Eva pobrala je lovorike na 35. LiDraNu i njezin je tekst – pjesma Kuhinja odabran kao jedan od 14 radova (od ukupno 45 na županijskoj razini) u Gradu Zagrebu koje je predloženo za Državnu smotru LiDraNo.
Eva je s oduševljenjem slušala i upijala pozitivne kritike strogog, četveročlanog povjerenstva koje je imalo nezavidan zadatak, ali i PUG ima jednu, ali vrijednu predstavnicu literarnog stvaralaštva.
Čestitamo Evi i kao što su kritičari rekli: “Eva, samo piši, a mi ćemo rado čitati tvoje tekstove”🥳
Ekskluzivno ovdje donosimo Evinu pjesmu:
Kuhinja više ne pamti tijela.
Pamti samo odsutnost težine.
Mjesto gdje je nešto ležalo, a sada nema razloga da bude toplo.
Pas iz mog djetinjstva živio je nisko, blizu poda, blizu navike.
Rastao je sporo, gotovo neprimjetno, kao da se trudio ne smetati vremenu.
Ja sam rasla brže.
Uvis.
Prema svjetlu koje nije grijalo.
Njezino disanje bilo je stalno.
Zato sam ga prestala čuti.
Stalne stvari sam naučila smatrati završenima.
Vremenom sam dolazila kući kao kroz prolaz.
Tijelo u prostoru, misli negdje drugdje.
Govoreći si da prisutnost nije obaveza.
Da ljubav zna čekati.
Da će netko drugi, nešto kasnije, obratiti pažnju umjesto mene.
Ona je ostajala.
U istom kutu.
U istom ritmu.
U godinama koje se nisu pomicale.
Njezina tišina bila je sporija od mog života.
To sam iskoristila.
Ne iz zloće — iz lijenosti duše.
Iz uvjerenja da se ono što ne zahtijeva može zanemariti bez posljedica.
Smrt je došla brzo.
Pet dana.
Kao tehnička pogreška u tijelu koje je predugo čekalo.
Prije Božića, dok je grad glumio toplinu.
Dok su svjetla visjela, a značenje izostajalo.
U kući nije bilo rituala.
Samo praznina koja nije znala biti svečana.
Samo spoznaja da sam godinama živjela pokraj bića
koje sam smatrala sigurnim jer je bilo tiho.
Tek tada sam shvatila:
ne gubimo ono što volimo naglo.
Naglo primijetimo da smo već izgubili.
Sada slušam prostor.
On više nema što reći.
Grad proizvodi zvukove bez adrese.
Kuća stoji bez opravdanja.
A ja sam odrasla dovoljno da znam
da se neke krivnje ne ispravljaju —
one se samo nose.
Pas je otišao u nekoliko dana.
Ja sam otišla polako.
Godinama prije.
Bravo Eva!!!
