Dok hodaš našim ulicama

Kao mali, svi smo mi mislili i govorili kako nećemo „nikad pa ni tad“ uzet cigaretu ili bocu alkohola u ruke. Većina je nas odrastala u okruženju u kojem su nas od malih nogu učili kako su droge i ovisnost naši najveći neprijatelji i da sve to treba zaobilaziti u širokom luku. Neki se i dalje pridržavaju svoje odluke iz djetinjstva, a neki su ju laka srca prekršili. I ne, ne pričam sada o jednom ili dva pića na tulumu kod frenda nego o ovisnosti koja je nekad milu i nevinu djevojčicu dovela do ruba. Sve je započelo rastavom njenih roditelja kada je imala četrnaest godina. Osim što je svakodnevno pušila cigarete u tom je periodu po prvi put zapalila joint preporukom svojeg prijatelja iz klupe. Izašli su za vrijeme velikog odmora kroz stražnja vrata te se popeli ljestvama na krov škole. Pogled je bio očaravajuć, ali nije to ono što ju je smirilo. Uzela je dim, zakašljala se i nastavila dalje. Nakon određenog vremena osjećala se kao da je na oblacima. U tom trenutku prestala je razmišljati o roditeljima i njihovoj rastavi. Samo se smijala i po prvi put nakon dugo vremena osjećala nekako sretno. Nije željela da joj to prijeđe u naviku, ali jednom kad se navučeš na takvo što teško se skinuti. U ranim početcima njenog konzumiranja marihuane shvaćala je kako je to opasna igra koju igra. Konzumirala ju je umjereno  koliko je to moguće, ali onda se sve otelo kontroli. Dvije godine nakon rastave njenih roditelja, majka joj se teško razboljela. Odlazila bi svaki dan nakon škole u bolnicu kako bi provela što više vremena s njom te je tako nesvjesno prestajala s pušenjem. To je trajalo svega nekoliko mjeseci, sve dok joj majka nije preminula. Shrvana tim događajem, osjetila je veliku prazninu, usamljenost i nesigurnost. Bez roditeljske zaštite ne samo da se vratila marihuani u potpunosti, nego se upustila u teže narkotike. Danonoćno je tulumarila, uzimala tablete ekstazija, LSD i druge psihoaktivne droge. Možda to ne bi sve tako bilo da ju pogrešno društvo u koje se upetljala nije dodatno poguralo. Prestala je dolaziti u školu, a tata koji se propio nije za to pretjerano mario. Često je mjenjala partnere te se skitala po tuđim stanovima, a kulminacija svega dogodila se kada je upoznala dvadesettrogodišnjeg mladića u kojega se ludo zaljubila. Nije ni slutila da će zbog njega završiti na igli i heroinu. Čim je heroin prokolao njenom krvlju osjetila je euforiju, opuštenost i toplinu te potpuno zaboravila sve brige, probleme, boli i napetosti koje je osjećala. Bila je zadovoljna i smirena. Njezina neizmjerna potreba za drogom koja se iz dana u dan sve više povećavala, dovela ju je do stanja da je heroin konzumirala nekoliko puta dnevno jer se bez njega osjećala anksiozno i nemirno. Takav način života ove mlade djevojke završio je predoziranjem.

Ona je jedna od 6000 osoba koje u Europi godišnje umru zbog posljedica konzumiranja droge. Ako poznajete neku osobu za koju vam se čini da je izgubila kontrolu u vlastitom životu, da je izgubljena ili da joj je potrebna pomoć nemojte samo gledati kako propadaju! Pomozite im!