Već dva mjeseca naši učenici i profesori koriste školski e-mail u svakodnevnoj komunikaciji i nakon malo početnog štucanja, možemo reći da s tehničke i organizacijske strane sve funkcionira kako treba.
Neke domaće zadaće dolaze na e-mail, neke prezentacije šalju se školskim mailom i sve u svemu stanje na školskom webmailu postaje živahno i zanimljivo.
Kako bismo svima malo pomogli u savladavanju alata koje imamo na raspolaganju i nekih osnovnih postavki bon-tona na netu (tzv. Netiquette), objavit ćemo ovdje s vremena na vrijeme i poneku informaciju koja bi mogla biti korisna u svakodnevnoj komunikaciji.
Danas vas, na primjer, želimo podsjetiti što znače i za što se koriste rubrike CC i BCC u vašim e-mailovima.
CC je skraćenica iz engleskog jezika „carbon copy”. U vrijeme prije računala i fotokopirki, pisma su se tipkala na pisaćim strojevima, a za dva primjerka istog pisma između dva lista papira umetao se specijalni papir (kod nas se obično zvao „indigo”) i tako bi se ispisivalo originalno pismo i njegova „karbonska kopija”. Kako bi primalac pisma znao da je kopiju pisma dobio još netko, a ne samo on – na pismu se uvijek stavljalo „cc” i ime druge osobe koja je dobila kopiju.
Od te stare tehnologije u modernoj e-mail komunikaciji ostala je samo kratica „cc”, ali je temeljno značenje ostalo isto. Dakle, ako želite da ono što ste napisali zna i netko drugi, a ne samo osoba kojoj pišete – stavite e-mail adrese tih drugih primatelja u rubriku cc. Vaš će e-mail tada otići i njima i tako će i oni moći pratiti korespodenciju koju vodite s osobom kojoj ste pisali. Onaj kojem ste pisali znat će da istu poruku nema samo on (ili ona) već i sve one osobe koje ste stavili „u cc”.
U poslovnom svijetu uobičajeno je u rubriku „To“ staviti adresu osobe kojoj se obraćate i od koje očekujete neku akciju, a u rubriku cc staviti osobe kojima se taj e-mail prosljeđuje na znanje.
BCC dolazi od engleskih riječi „Blind Carbon Copy”. Ovdje se radi o slijepoj ili bolje rečeno „tajnoj kopiji”. Ako želite da netko zna sadržaj maila koji upravo šaljete, a ne želite da primatelj kojemu pišete zna da ste isti mail proslijedili još nekome (npr. najboljem frendu), onda ćete e-mail adresu osobe koju želite zadržati u tajnosti (tj. najboljeg frenda) staviti „u BCC”. Onaj tko je naveden kao primatelj neće ni na koji način moći saznati da je e-mail otišao još nekome, a onaj koga ste stavili u BCC primit će vaš e-mail kao i svaki drugi.
Postavlja se pitanje – je li pristojno dopisivati se s nekim i istovremeno tajiti da taj e-mail šaljete još nekome?
U osnovi nije, ali postoje situacije kad je takav postupak normalan ili čak poželjan. Na primjer, kad želite zaštiti nečiju privatnost.
PUG na primjer, kad šalje PUGglasnik svim roditeljima i učenicima, njihove adrese stavlja u BCC. To činimo zato što je roditeljske adrese Škola dobila u povjerenju – za vlastitu uporabu komunikacije s roditeljima i možda nekom roditelju ne bi bilo drago da njihovu privatnu e-mail adresu objavimo javno i dijelimo sa svima.
Zato je u tom slučaju korištenje BCC-a sasvim u redu – svi su dobili PUGglasnik, a ničija adresa nije javno obznanjena.
Toliko za danas, ako vas muči neko pitanje vezano uz uporabu websitea, e-maila, školske informatičke opreme – ili ste jednostavno znatiželjni, slobodno uputite svoja pitanja na webmaster@pug.hr.
Slika kojom smo ilustrirali ovaj post preuzeta je sa stranica Wikipedie pod uvjetima Creative commonsa “Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 2.5 nelokalizirana licenca (CC BY-SA 2.5)” Photo: Pavel Krok
