{"id":7037,"date":"2018-06-07T10:44:30","date_gmt":"2018-06-07T08:44:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pug.hr\/gimnazija\/?page_id=7037"},"modified":"2018-06-07T10:45:24","modified_gmt":"2018-06-07T08:45:24","slug":"hr002-stvarnost","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/natjecaj-stipendija-za-pricu\/hr002-stvarnost\/","title":{"rendered":"HR002 &#8211;\u00a0Stvarnost"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Tra\u010dak svjetla zabljesnuo je tramvajsku prugu, svjetlost se na trenutak preto\u010dila u suton nad gradom i prizor postade zlatan. Ulica. Buka. U umu muk. Ljudi. Opijen naran\u010dastim bljeskom, moj pogled klizi po kamenim plo\u010dama, izlog u kojem svijetli Swarovski kristal. Buka motora. O\u010darana, sjajim. Mislim da me nitko ne vidi i osje\u0107am kao da klizim kroz prostor. Sna\u017ena sam ali me ni tlo ne osje\u0107a. Smjestim cijelu situaciju u jedan kadar, to\u010dno znam na kojoj visini bih dr\u017eala kameru. Ljudi, detalji na pro\u010delju zgrade, napadne reklame prepunih trgovina. Ali mobitel je uga\u0161en. Nastavljam hodati, tu\u017eno. Ne poznajem niti jednu osobu koju toliko mo\u017ee oneraspolo\u017eiti nedostatak kamere, ali eto &#8211; mene da. Pitam se primje\u0107uju li ljudi oko mene ovaj prizor, vjerojatno ne. Samo bezglavo lutaju u gomili. Razmi\u0161ljaju o problemima za koje \u0107e kasnije shvatiti da nisu bitni. A ja razmi\u0161ljam kako bi genijalno bilo pribli\u017eiti viziju ovoga prostora ljudima oko mene, ba\u0161 u ovom savr\u0161enom trenutku, da i oni vide tu ljepotu.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">***<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Podne je, svjetlost je blijeda i siva. Nebo nema utjecaj samo na izgled moje okoline ve\u0107 i na mene samu \u2013 kako vidim i osje\u0107am svijet oko sebe. Ono \u0161to me okru\u017euje je odre\u0111eno mojom vlastitom perspektivom. Ponekad sam na osun\u010danoj livadi punoj mirisnog poljskog cvije\u0107a, ponekad usred zgrada osvijetljenih jednoli\u010dnim zasljepljuju\u0107im svijetlom. Oko vidi ljepotu ili bezbojnost prizora, bira kadrove, promatra scene koje se ni\u017eu, sla\u017eem svoju pri\u010du .<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sjedim pored prozora,vidim bijele dimnjake na krovu zgrade preko puta. \u010cini mi se da ina\u010de nisu toliko bijeli. Sivo nebo u pozadini poku\u0161ava mi zamutiti pogled. I ako sada \u010ditate ovo polako, zami\u0161ljaju\u0107i ovaj prizor, u sliku uklju\u010dujete i vlastiti odnos prema ovome\/onome vremenu. Niste ovdje, ali ste tamo no ipak te rije\u010di su tek opis. Opis mojeg trenutka u pro\u0161losti. Vidim da je opis tog trenutka tek blijeda slika onoga \u0161to sam vidjela. Ne \u010dini se uzbudljivim niti obe\u0107avaju\u0107im. No, \u010dini li se i Vama tako zato jer sam ja tako rekla ili zato jer vam se ve\u0107 i isprva tako u\u010dinilo pa sam jednostavno upotpunila va\u0161u zamisao? \u0160to je \u2013 stvarno?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nastavimo dalje. Na prozorskoj dasci su ostatci bijele i ljubi\u010daste svije\u0107e. Vosak se otopio i izgleda poput kamenih oblaka. Kako to da ranije nisam vidjela skamenjenu kapljicu glatkog, masnog, bijelog voska? Visi sa daske ispred bijelog zida, to je razlog. Ranije sam sklopila prizor od onoga \u0161to mi je bilo najlak\u0161e vidjeti. A sada &#8211; prona\u0161la sam \u010ditavi novi element, novi prizor koji bi stao u objektiv i prikazao malo savr\u0161enstvo trenutka stvarnosti<br \/>\n,ba\u0161 poput slike ulice s po\u010detka teksta. Punim prizor detaljima: sivo nebo, bijeli dimnjaci i prozorska daska na kojoj su figure mitskih bi\u0107a, rastopljena masa blijedo ljubi\u010dastog voska, igra\u0107a karta iz parka i par staklenki za\u010dina.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sve je u perspektivi. Svemir je sve oko nas i time svemir \u010dini gomila prizora koje vidimo svaki dan. Dakle sastoji se od detalja koji \u010dine prizore, a detalji ujedno i \u010dine ovaj na\u0161 svijet posebnim. U dobu smo tehnologije, koja djeluje ponekad savr\u0161eno, uvijek programirano \u010dak i magi\u010dno. A stvarnost? Koliko je samo na\u0161a zaboravljena, osobna stvarnost, koju nam nitko drugi ne name\u0107e, savr\u0161ena zbog svih svojih detalja. Shva\u0107am da, ako \u017eelim uistinu \u017eivjeti i ostvariti svoje snove, moram odabrati i stvarati vlastitu stvarnost. Pomo\u0107i \u0107e mi svemir sam po sebi. Lijepe stvari dolaze same od sebe ako im dopustim. Jedino ja biram ho\u0107u li osjetiti tu ljepotu i biti dio svojeg vlastitog ,,prizora\u201c svakoga dana. Jedino je na meni da napravim taj izbor. Ja biram svoju stvarnost, prihva\u0107am ju i \u017eivim ljepotu svakog prizora, svakog kadra , svake scene. Iz sata u sat, iz dana u dan ni\u017eu se prizori , u kadru je bljesak tramvajske pruge, bijeli dimnjak, rastopljeni vosak, zgu\u017evana igra\u0107a karta\u2026 Moje oko bira dijelove stvarnosti i tako stvara collage koji je slika samo moje, osobite stvarnosti. I \u010desto me te slike toliko vesele da se \u010dini kao kraj svijeta jer mi je baterija na kameri prazna. \u017delim uhvatiti te djeli\u0107e stvarnosti i spremiti u virtualnu mapu i kada ju otvorim da ti djeli\u0107i opet o\u017eive, zamiri\u0161u ,zabljesnu i polete \u2026ka nekom drugom oku\u2026 Koje bira\/stvara svoju stvarnost\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tra\u010dak svjetla zabljesnuo je tramvajsku prugu, svjetlost se na trenutak preto\u010dila u suton&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":7030,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"jetpack_post_was_ever_published":false,"footnotes":""},"class_list":["post-7037","page","type-page","status-publish","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/P2cktY-1Pv","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7037","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7037"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7037\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7040,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7037\/revisions\/7040"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7037"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}