Mjesec je obasjavao Washington.\u00a0 U tmini se dala razaznati silueta visokog mu\u0161karca.\u00a0 Jack se zaustavi ispred jedne naizgled bogate ku\u0107e, pro\u010deprka po d\u017eepu i u\u0111e u nju. Skine kaput i obrati se Mikeu, prijatelju s kojim je dijelio stan:\u00a0 “Uf, koja ledara! Smrznuo sam se! Imamo li nekog pi\u0107a?”<\/p>\n
Iz sobe se za\u010duje mrmljanje, \u0161to Jack protuma\u010di kao potvrdan odgovor. Otvori ormari\u0107,\u00a0 uzme staklenu bocu te je polagano usmjeri ka \u010da\u0161i, kadli za\u010du glasan pucanj iz sobe. Naglo ispusti bocu koja se raspe po podu u barem tisu\u0107u komadi\u0107a stakla. Pani\u010dno presko\u010di staklo i utr\u010di u sobu. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 “MIKE! KOJI VR..!” zaurla, ali prekine ga jo\u0161 jedan pucanj koji ga je, na sre\u0107u, za dlaku proma\u0161io. Napada\u010d projuri pored rastresenog Jacka koji je, jo\u0161 u \u0161oku, bio na podu, otvori vrata i nestane. Nekoliko trenutaka poslije, Jack se sabere, podigne i pogleda oko sebe. Pogled mu upla\u0161eno zastane na ne\u0161to nalik krvavoj vre\u0107i nasred kreveta. Promatraju\u0107i je, Jack odjednom u\u017easnuto shvati da je ta vre\u0107a zapravo ljudsko tijelo. S nevjericom se pribli\u017ei i spozna da je to prijatelj s kojim je dijelio stan, Mike. Ko\u0161ulja mu je bila razderana, a prsa prekrivena ubodnim ranama. Promatraju\u0107i pomnije, Jack s ga\u0111enjem shvati da je lice njegovog mrtvog prijatelja tako\u0111er krvavo i izranjavano. Strese se, brzo zgrabi telefon te prestravljeno po\u010dne tipkati brojeve.<\/p>\n
Idu\u0107eg jutra sun\u010deve zrake prodirale su kroz prozore jedne vesele ku\u0107e u kojoj je vladalo isto takvo raspolo\u017eenje. Dvoje djece uzbu\u0111eno je gledalo u svog oca kako jede jagode dok su mu skandirali: “Je-di! Je-di! Je-di!”. Taj predani otac munjevito je i halapljivo pro\u017edirao so\u010dno vo\u0107e kako bi ih zabavio. Naposljetku si u usta ugura \u0161est jagoda odjednom, po njima poprska \u0161lag i u trenu sve to proguta. Djeca su klicala, a on im se skromno smije\u0161io.<\/p>\n
“Uh, dobro da mama nije ovdje, ubila bi nas”, re\u010de djevoj\u010dica. Njezin brat blizanac kimne glavom. Oboje su imali dvanaest godina i bili su iste visine. Djevoj\u010dica Lily imala je gustu sme\u0111u kosu, a na sebi je imala \u0161arenu odje\u0107u koju je \u010desto sama kombinirala. Zelene su joj o\u010di bile vesele i razigrane, a ona uvijek spremna za uzbudljive, ponekad nepromi\u0161ljene pothvate.<\/p>\n
<\/p>\n
Njezin brat, imenom Timothy, bio je njezina \u010dista suprotnost. Jest, njegova kosa bila je iste sme\u0111e boje, rasku\u0161trana na sve strane, ali njegove sme\u0111e o\u010di odavale su njegovu postojanost i promi\u0161ljenost. Njihov otac, Mortimer imao je plavosme\u0111u kosu koja mu je padala do ramena s elegancijom o kojoj su njegova djeca mogla samo sanjati. \u0160to se ti\u010de karijere, bio je dobro pla\u0107en policijski istra\u017eitelj, ali taj mu je posao s vremenom dozlogrdio. U slobodno vrijeme bavio se pisanjem roman\u00e2 i poezije. Telefon u dnevnoj sobi zazvoni. Lily se ustane i javi.<\/p>\n
“Halo?” Okrene se prema ocu. “Za tebe je”, re\u010de.<\/p>\n
“Halo?” Slu\u0161aju\u0107i glas s druge strane linije polagano se po\u010deo mr\u0161titi te nakon nekog vremena izusti: “Da, da. Dobro, ok”, i poklopi.<\/p>\n
“\u0160to je bilo?” upita Lily, iako je naslu\u0107ivala odgovor.<\/p>\n
“Slu\u010daj. Ubojstvo, nedaleko u gradu”, \u017eustro odgovori i ode u hodnik po jaknu.\u00a0 Lily se namr\u0161ti i prozbori: “O, da, znam \u0161to to zna\u010di”, ljutito gledaju\u0107i u brata, “zna\u010di da \u0107e on opet sebi\u010dno i\u0107i hvatati kriminalce bez da se brine \u0161to \u0107e biti s nama i njim samim ako pogine.” Timothy trepne. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U tom trenutku njegova je sestra nevjerojatno nalikovala i zvu\u010dala kao njihova majka.<\/p>\n
“Ne brinite se, mama sti\u017ee za petnaest minuta”, re\u010de dr\u017ee\u0107i kvaku izlaznih vrata. Pogledao je\u00a0\u00a0 svoju djecu, ljutiti pogled k\u0107eri i radoznali pogled sina. Ne\u0161to ga je \u0161trecnulo u srcu, kao i sve ostale pute kada odlazi na posao i pita se ho\u0107e li opet vidjeti svoju obitelj.<\/p>\n
Kasnije, na mjestu zlo\u010dina, Mortimer je oprezno promatrao tijelo. Pogled mu nakratko zastane na \u017ertvinom licu. Podigne svoje crne nao\u010dale za vid i zami\u0161ljeno se zagleda u mrtvaca. “\u010cini se kao da se ubojica nije \u017eurio”, re\u010de Mort zami\u0161ljeno. “Hladnokrvan ubojica?” odvrati William, njegov kolega. Za razliku od Mortimera, Willova kosa bila je neukrotiva i skoro ri\u0111a. Bio je o\u017eenjen i po naravi malo vi\u0161e nestrpljiv\u00a0 i buran, ali izuzev toga, dobar \u010dovjek.<\/p>\n
“Ili sadist”, mra\u010dno \u0107e Mort.<\/p>\n
<\/p>\n
“Vjerojatno oboje. Jesi li primijetio da mu rana na licu ima \u010dudan vijugast oblik poput slova S?” upita Will. Mort kimne potvrdno i odgovori na poziv koji je upravo primio. Zadovoljno se nasmije\u0161i. “Imamo svjedoka i sumnjivca”, re\u010de.<\/p>\n
Ubrzo su Mort i Will bili pred stanom svjedoka.<\/p>\n
“Jack… Cavirk?” upita Will.\u00a0 Jack slu\u017ebeno kimne.<\/p>\n
“Ovo je moj stari prijatelj, Stan koji me primio kod sebe dok se ne okon\u010da istraga “, re\u010de pokazuju\u0107i na visokog, mi\u0161i\u0107avog i naizgled starijeg mu\u0161karca koji je stajao pored njega. Crna kosa pokrivala mu je lice, ali je usprkos opakom izgledu bio potpuno miran i strpljiv. Njegove zelene bistre o\u010di munjevito su prelazile preko Morta i Williama.<\/p>\n
“Zdravo”, re\u010de iznena\u0111uju\u0107e mekim glasom.<\/p>\n
“Hajde, u\u0111ite”, odvrati Jack. Oni u\u0111u, a Stan se uputi prema svojoj sobi.HAKOM <\/p>\n
“Ako kanite i njega ispitati”, re\u010de Jack sti\u0161avaju\u0107i glas, “molim vas budite obzirni. Imao je predivnu zaru\u010dnicu Sheileen koja je iz nepoznatog razloga po\u010dinila samoubojstvo dan prije vjen\u010danja. Otad joj redovito posje\u0107uje grob, a u me\u0111uvremenu nije vi\u0111ao nikog drugog. Jadni\u010dak.” \u00a0\u00a0\u00a0 “U redu, imat \u0107emo to na umu”, obe\u0107a Will, dobacuju\u0107i Mortu upitni pogled. Njih trojica sjednu na kau\u010d u dnevnoj sobi te Mort po\u010dne ispitivati Jacka.<\/p>\n
“Detaljno mi opi\u0161ite \u0161to se dogodilo”, jednostavno \u0107e on.<\/p>\n
Jack zapo\u010dne: “Vra\u0107am se ja tako ku\u0107i, u\u0111em i taman kad sam si i\u0161ao nato\u010diti pi\u0107e, za\u010dujem pucanj iz Mikeove sobe. U\u0111em i netko puca na mene, proma\u0161i i prakti\u010dki odleti iz sobe”, zavr\u0161i on.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n
Will se namr\u0161ti. “\u010cekaj, za\u0161to bi ubojica pucao, ako je \u017ertvu ve\u0107 probo no\u017eem? To nema smisla”, re\u010de.<\/p>\n
“Vjerojatno da br\u017ee zavr\u0161i posao?” re\u010de Jack zami\u0161ljeno. Will se zagleda u njega.<\/p>\n
“Samo pretpostavljam”, pobuni se Jack. “Mislite li da bih ja ubio Mikea? Nema \u0161anse!” re\u010de.<\/p>\n
Will se, jo\u0161 uvijek sumnji\u010davo gledaju\u0107i Jacka, obrati Mortimeru: “Ali, recimo da je ubojica pucao da br\u017ee dokraj\u010di \u017ertvu. Dobro. No zar nije \u010duo Jacka kako ulazi? Pa morao je \u010duti kako mu se obra\u0107a! Za\u0161to bi pucao, zar je mislio da ga ne\u0107e nitko \u010duti?” upita.<\/p>\n
“Mo\u017eda mu je to bila i namjera, da Jack dotr\u010di u sobu zbog pucnja, da ga se rije\u0161i kao svjedoka”, re\u010de Mort.<\/p>\n
“Istina”, slo\u017ei se Will.<\/p>\n
“Uh!” rastreseno \u0107e Jack i ustane. “Idem na WC. Smijem li na WC?” upita otresito, vjerojatno zato \u0161to ga je Will prakti\u010dki probadao pogledom. Mort, me\u0111utim, potvrdno kimne glavom i Jack ode. \u010cim su se vrata zatvorila, Will prozbori: “Ne mo\u017ee iza\u0107i kroz prozor, a drugih vrata nema, provjerio sam.”<\/p>\n
“Bravo”, impresionirano \u0107e Mort. Will se ponosno isprsi.<\/p>\n
Dok se ispitivanje odvijalo u dnevnom boravku, Stanford Lowinsky sjedio je na krevetu u svojoj sobi. Neko vrijeme zami\u0161ljeno je buljio u prazno, a onda se ustao i otvorio ladicu svog no\u0107nog ormari\u0107a. Bila je prazna. Namr\u0161ti se. Kamo li je mogla nestati? Mogao se zakleti da ju je ostavio upravo ovdje. Osim ako… Za\u0161krguta zubima i pomisli: Je li u pitanju Jack?<\/em> Stan ga je ve\u0107 jedanput zatekao kako se ne\u0161to smuca po njegovoj sobi. Kada ga je pitao \u0161to radi, Jack mu je odgovorio da je izgubio ne\u0161to va\u017eno, pa da je u \u017eurbi stao pretra\u017eivati sva mjesta u ku\u0107i. Nekoliko puta mu se ispri\u010dao, nasmijao, a onda oti\u0161ao. Stan iznervirano frkne, a onda mu se lice opusti. Jack mu je, zapravo, bio prili\u010dno drag. On je bio jedini od Stanovih prijatelja koji je po\u0161tovao njegovu \u017eelju da ostane s\u00e2m, nije ga poku\u0161avao nagovoriti da po\u010dne vi\u0111ati nekog drugog i prestane misliti na Sheileen.\u00a0 “\u0160teta”,<\/em> pomisli.\u00a0 Sagne se i otvori donju ladicu ormari\u0107a. Zastane i u\u00a0 ti\u0161ini promotri sadr\u017eaj ladice, da bi naposljetku odmahnuo glavom, kao da \u017eeli otresti misli i nedoumice koje su ga okupirale. Duboko uzdahne, zatvori o\u010di, otvorio o\u010di, odlu\u010dno zgrabi predmete iz ladice te iza\u0111e iz sobe.<\/p>\n U me\u0111uvremenu, u kupaonici, Jack je u\u0161ao i oprao ruke, \u010disto zato jer nije imao \u0161to raditi kako bi prikrio strah i nervozu. Zapravo, samo se htio maknuti od detektiva koji su ga promatrali ljutito i sumnji\u010davo. Kao da se nije ve\u0107 dovoljno krivio za prijateljevu smrt. Umio se i mokrog lica gledao u umivaonik. Pro\u0161lo je toliko godina, a krivnja, jad i neki vrlo neobi\u010dni osje\u0107aj zadovoljstva jo\u0161 uvijek su vladali njegovim umom. Jack uzdahne, podigne pogled prema ogledalu i na jedvite jade suspregne krik vidjev\u0161i Stana iza sebe.<\/p>\n “Stan, \u0161to to…” i bez ikakvog upozorenja, Stan ga probode. Jackove zjenice skupi\u0161e se od \u0161oka i iznena\u0111enja gledaju\u0107i u svog prijatelja.<\/p>\n “\u017dao mi je. Dobar si prijatelj i sve to, ali moram se rije\u0161iti svjedoka i to uspje\u0161no ovaj put”, re\u010de. ” Usput, jesi li ti mo\u017eda negdje vidio onu moju uokvirenu fotografiju Sheileen?” upita ga, kao da bezbri\u017eno \u010davrljaju\u00a0 u nekom kafi\u0107u. Njegove bezizra\u017eajne hladne o\u010di pokazivale su \u017ealjenje. Netremice je promatrao svoju drugu \u017ertvu u o\u010di, priti\u0161\u0107u\u0107i mu bode\u017e sve dublje u prsa. Jack je nepomi\u010dno stajao i nijemo otvarao usta, potpuno nepomi\u010dan od \u0161oka i boli.<\/p>\n U jednom trenu, vrata se treskom otvore i unutra utr\u010de Mortimer i William, obojica s izvu\u010denim revolverima.\u00a0 Mortove o\u010di vi\u0161e nisu bile zami\u0161ljene i smirene, u njima je sada gorjela plamsaju\u0107a vatra. Obojica su dr\u017eali upereno oru\u017eje u Stana koji ih je monotono gledao.Iako je izgledao kao da mu sveukupna situacija dosa\u0111uje, iz d\u017eepa izvadi revolver i uperi ga u Jacka koji je grcao i ka\u0161ljucao krv.<\/p>\n “Jo\u0161 ima \u0161anse da ga spasite, ali ako mi do\u0111ete preblizu, bit \u0107u prisiljen izbrisati vam tu opciju”, hladnokrvno \u0107e on. Will pogleda Morta. Mort kimne glavom, pokazuju\u0107i da mu vjeruje. Will shvati i sporo spusti oru\u017eje na pod. Mort ponovi kretnju.<\/p>\n “Za\u0161to ovo radi\u0161? Pretpostavljam da bi se barem potrudio prona\u0107i razlog za ubojstvo Mikea?” upita Mort, gledaju\u0107i Stana. Ovaj se zaustavi, ra\u0161iri o\u010di kao da su ga rije\u010di detektiva\u00a0 pogodile u lice.<\/p>\n “Vi, vi… VI NEMATE POJMA \u0160TO JE ON U\u010cINIO!!!” zaurla Stan odjednom, kipe\u0107i od bijesa. Will posko\u010di, iznena\u0111en reakcijom. Mort ga je, naprotiv, samo gledao. Stan je napeo tijelo, ruke su mu se tresle, a isto je vrijedilo za revolver u njegovoj ruci.<\/p>\n Sje\u0107anja su ga preplavila. Ta prekrasna, lepr\u0161ava kosa, iskri\u010dave o\u010di, an\u0111eoski glas… Bila je savr\u0161ena. Njezino strpljenje i tolerancija potpuno su poni\u0161tavali Stanovu divlju i temperamentnu prirodu. Bilo je nekoliko njegovih ispada koji su rezultirali razbijenim namje\u0161tajem, \u0161aputanjem susjeda, a jednom \u010dak i intervencijom policije. Jest, Stan je bio svjestan svoje sklonosti da eksplodira poput bombe i nasrne na nekog, ali nikad, NIKAD, ni u najlu\u0111em snu taj bijes nije bio usmjeren na Sheileen. Sheileen, predivnu, prelijepu, dobro\u0107udnu i pametnu Sheileen…<\/p>\n U prostoriji je vladao muk. Stan je gledao u detektive i dr\u017eao oru\u017eje u ruci, malo \u010dvr\u0161\u0107e nego prije. Jack se poku\u0161ao podignuti, ali nije uspio. Will mu se pribli\u017ei, smetnuv\u0161i s uma da je na Stanovu ni\u0161anu. Spasiti barem jedan \u017eivot bio mu je prioritet. Stan zaurla i zapuca u strop, kao znak upozorenja za Willa. On se naposljetku predomisli i namr\u0161teno vrati na mjesto gdje je prije stajao, pored Mortimera.<\/p>\n Jack nesretno zastenje. Stanu pogled odleti na njega i u jednom trenu na licu mu se\u00a0 odrazi zabrinutost i strah, ali te emocije ubrzo nestanu s njegovog lica, zamjenjuju\u0107i ih bijesom i tugom. \u00a0\u00a0\u00a0 Sjetio se rije\u010di policajca koji mu je ne\u0161to nesuvislo brbljao o svojem \u017ealjenju i o tome kako je Sheileen mrtva. Da, ba\u0161. Sheileen. Mrtva. Tko bi uop\u0107e bio toliko glup da podigne ruku na njegovu Sheileen, zaru\u010dnicu najja\u010deg i najopasnijeg tipa u Washingtonu? <\/em>Policajac je zatim spomenuo ne\u0161to o tome kako je Sheileen sama sebi oduzela \u017eivot. E to ga je tek naljutilo. Za\u0161to izmi\u0161lja?!<\/em> Stan ga je odalamio, nakon \u010dega se ne sje\u0107a skoro ni\u010dega, osim prizora mrtve, krvave Sheileen.<\/p>\n Odjednom sav taj bijes i jad koji su se nakupljali u njemu ve\u0107 godinama, iza\u0111e na vidjelo. Stan nastavi, ovaj put ti\u0161e. “On… On se oduvijek zanimao za Sheileen, ali ona je, usprkos njegovim pateti\u010dnim poku\u0161ajima udvaranja, odabrala mene. Njega je to naljutilo i posva\u0111ali smo se, a onda… Dan prije na\u0161eg vjen\u010danja on ju je zasko\u010dio i onda ju je… on ju je…”, zastane, ne mogav\u0161i zavr\u0161iti re\u010denicu, ali Mort je shvatio \u0161to je htio re\u0107i.<\/p>\n \u0160okirano se zagledao u ubojicu. “To \u0161to joj je taj gad u\u010dinio, potpuno ju je slomilo. I ona se… ubila. Oti\u0161la. Zauvijek”, ponovno zastane, djeluju\u0107i neutje\u0161no. A onda su mu se o\u010di ra\u0161irile od bijesa. “Volio sam je. Odlu\u010dio sam prona\u0107i gada. I jesam. Mikea. \u010cekati da se uljuljka u la\u017eni osje\u0107aj sigurnosti i ubiti ga. To sam i u\u010dinio”, zavr\u0161i.<\/p>\n Pogleda u Mortimera i Jamesa. “A sada”, proguta, “sada \u0107u ubiti i vas”, re\u010de, uperiv\u0161i revolver u njih.<\/p>\n Mort progovori: “Razmisli. Ubio si svog starog neprijatelja. Osvetio mu se. Sada si usmrtio najboljeg prijatelja. \u0160to \u0107e\u0161 posti\u0107i time da samo tako nastavi\u0161 ubijati ljude? Misli\u0161 li da bi Sheileen to \u017eeljela? Da joj zaru\u010dnik postane serijski ubojica?”, re\u010de on, netremice gledaju\u0107i Stana.<\/p>\n On se zaustavi. “Ima\u0161 pravo”, re\u010de, odjednom \u0161ap\u0107u\u0107i samo da ga je Mortimer mogao \u010duti. Podigne pi\u0161tolj. “\u017dao mi je, Sheileen. Samo sam se htio osvetiti… oprosti mi”, pro\u0161aputa.<\/p>\n Bez upozorenja uperi pi\u0161tolj prema sljepoo\u010dnici i povu\u010de okida\u010d, prije nego \u0161to su se Mort i James stigli uop\u0107e pomaknuti. Stanovo se tijelo sru\u0161ilo na pod. Njegove mrtve, bezizra\u017eajne o\u010di buljile su u prazno.<\/p>\n “K VRAGU!!!” zaurla Will. Mortimer je \u0161okirano promatrao prizor.<\/p>\n “Au”, odjednom se javi Jack. “Boli.”<\/p>\n James se okrene prema njemu. “Joj, da, zaboravio sam na tebe”, re\u010de Will, podupiru\u0107i ga o sebe da mo\u017ee hodati. Pozvali su Hitnu koja se brzo pojavila.<\/p>\n “Ubojice”, tu\u017eno \u0107e Jack, “ubojice i kriminalci, eto s kim sam se sprijateljio.”<\/p>\n Mort ga potap\u0161a po ramenu. Odvezu se.<\/p>\n Will uzdahne: “\u010covje\u010de, koliko ubojstava…”, zatrese glavom i pogleda kolegu.<\/p>\n “Zna\u0161, nekih dana do\u0111e mi da odustanem od svega.”<\/p>\n “Ja i ho\u0107u”, re\u010de Mort. Will ga iznena\u0111eno pogleda.<\/p>\n “Bavit \u0107u se pisanjem knjiga. I napokon \u0107u mo\u0107i provoditi vi\u0161e vremena s obitelji.”<\/p>\n U Willovim o\u010dima\u00a0 nazirala se tuga, ali shva\u0107ao je i po\u0161tovao odluke svog prijatelja.<\/p>\n “Ho\u0107emo li se pro\u0161etati gradom? \u010cuo sam da je do\u0161ao cirkus”, Mort izvije obrvama, “\u010disto zato da razbistrimo misli?” predlo\u017ei Will slije\u017eu\u0107i ramenima. Mort se nasmije. Dva stara druga, veselo \u010davrljaju\u0107i od\u0161etaju u sun\u010dani grad.<\/p>\n Kasnije te ve\u010deri, u bolnici su skoro svi bolesnici spavali. Skoro svi. Samo je jedan stajao uspravno u krevetu. Prsa su mu bila omotana zavojima, ali zavoji nisu mogli prekriti ogromnu crvenu krvavu ranu. Jack je zami\u0161ljeno promatrao u sliku koju je dr\u017eao u rukama. Na njoj mu se sretno smije\u0161ila predivna djevojka. Plava, sjajna kosa poput slapa padala joj je niz le\u0111a. O\u010di su joj bile iskri\u010dave i plave, poput dijamanta. Jack joj se nje\u017eno nasmije\u0161i.<\/p>\n “Sheileen”, tiho prozbori. “Nisam ti smio ono u\u010diniti. \u017dao mi je. Jednostavno se nisam mogao obuzdati. Bila si tako pametna i lijepa… a ipak, umjesto mene odabrala si njega. Nikad to nisam shva\u0107ao….” i odmahne glavom. Kroz prozor mra\u010dne sobe dopirala je svjetlost koja je obasjavala samo Jackovo lice. Stajao je tako u ti\u0161ini i razmi\u0161ljao… Toliko je boli i patnje prouzro\u010dio, a ipak… Ipak se izvukao, jedva okrznut.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mjesec je obasjavao Washington.\u00a0 U tmini se dala razaznati silueta visokog mu\u0161karca.\u00a0 Jack…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":4898,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"jetpack_post_was_ever_published":false,"footnotes":""},"class_list":["post-6982","page","type-page","status-publish","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/P2cktY-1OC","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6982","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6982"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6982\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6985,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6982\/revisions\/6985"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4898"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pug.hr\/gimnazija\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6982"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}