Zagreb film festival je postao jedan od najvažnijih filmskih događaja na ovim prostorima pa smo i mi prisustvovali njegovu trinaestom izdanju. Pogledali smo film Supernova švedske redateljice Tamare van den Dop.
Osvrt na film napisala je Petra, učenica prvog razreda.
Film govori o petnaestogodišnjoj djevojci koja sa svojim roditeljima i bakom živi usred ničega. Kuća u kojoj žive nalazi se na oštrom zavoju ceste koja vodi do sela. Cijela obitelj je u strahu od toga da će se jednog dana neki od automobila zaletjeti u kuću, a to se onda zbilja i dogodi. U kuću se zabije mladić, ali prođe tek s lakšim ozljedama i ostane neko vrijeme živjeti kod njih. Posebno zanimljiv detalj je da mladić govori hrvatski jezik što je u publici izazvalo čuđenje i oduševljenje, dok je u ostalim zemljama, kako nam je rekla redateljica, mladić percipiran kao običan stranac koji govori neki slavenski jezik koji nitko ne razumije. Djevojka se polako zaljubljuje u njega, ali nakon što se neuspješno pokušaju zbližiti, on odlazi, a ona i dalje ostaje sama.
Majku glumi sama redateljica koja nam je u razgovoru nakon filma opisala kako je bilo režirati i glumiti u istom filmu. Objasnila nam je da je čekanje ključna ideja njenog filma, a onda se našalila istaknuvši da je to i sama osjetila jer je morala zaista dugo čekati kako bi prikupila sva sredstva za snimanje filma. Najavila nam je i svoj novi film koji će se također baviti velikim pitanjima kroz perspektivu osobnog sazrijevanja. Nadamo se da ćemo imati priliku pogledati ga.
