Naš se dvogodišnji projekt Čudesna blaga svjetske baštine približio svome kraju i stigao je trenutak da se posjeti i šesta država-partner – Poljska. Uz posjet školi-domaćinu razgledali smo povijesne centre Varšave i Krakova, muzej soli Wieliczka te memorijalni muzej Auschwitz-Birkenau. Osjećaji koji su prevladavali tijekom posjeta uključivali su one od ushita i divljenja do onih poštovanja i žalosti.
Tjedan smo proveli u društvu naših kolega s Mallorce, iz Ternija u Italiji, Istanbula, Rokiškisa u Litvi te s našim poljskim domaćinima koji su organizirali posjete gore navedenim odredištima, ali koji su nas upoznali i sa svakodnevicom života u Poljskoj te nam otkrili i čari poljske kuhinje u odličnim restoranima. Budući da se poznajemo već dvije godine, kolege su nam postali i prijatelji, a stručni sastanci na kojima se raspravljalo o organizaciji i provedbi posljednje etape projekta bili su prožeti smijehom i protekli u odličnom raspoloženju.
Nakon svih šest radnih sastanaka-putovanja i dviju godina provedenih u sklopu ovoga projekta možemo reći da smo naučili iznimno mnogo o kulturi i povijesti svih pet zemalja-partnera, ali na način drugačiji od onoga kako bismo to napravili da smo ostali u Zagrebu i učili iz knjiga i drugih materijala. Učenici i profesori zajedno su s domaćinima izbliza gledali lokalitete svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, svojim su rukama doslovno mogli dotaknuti povijest koju su dotada samo zamišljali, u svojim su ustima okusili specijalitete kuhinja različitih dijelova Europe, a učenici su proveli neprocjenjivih tjedan dana s obiteljima-domaćinima i sami postali članovima obitelji drugih europskih članica. Usto, učenici su sklopili nova prijateljstva koja traju i dalje, nakon završetka stručnih putovanja, a dogovaraju se i novi susreti s obiteljima onih učenika koji su bili gosti, a koji će sada postati domaćini.
Nadalje, uz to što su obogatili svoje kulturalno iskustvo, i učenici i profesori uvježbali su svoje kompetencije engleskoga, ali i drugih jezika kojima su se sporazumijevali tijekom ovih dviju godina – talijanskoga (koji se uči i u našoj školi), španjolskoga, turskoga pa čak i osnova poljskoga i litavskoga. Osnažili su i svoje informatičke vještine jer su redovito komunicirali elektronskom poštom, istraživali podatke na internetu radeći zajedno na projektima i prezentacijama koje su naposljetku i izložili pred svojim kolegama i profesorima, čime su ojačali i svoje vještine javnoga nastupa.
Na kraju projekta možemo reći da su profesori dobili nove ideje za obradu nastavnoga sadržaja, sklopili nove kontakte s kojima će međusobno razmjenjivati nove metode poučavanja i dobili motivaciju za pronalazak sličnih projekata u budućnosti. S druge strane, učenici su postali svjesniji različitosti europskih naroda, kultura, običaja i jezika, ali su i uvidjeli koliko se njihovi vršnjaci sa svih krajeva Europe ustvari ne razlikuju u mnogome od njih samih. Postali su otvoreni mladi građani Europske unije koja i počiva na načelu „ujedinjeni u različitosti“ i prenosit će svoje neprocjenjivo iskustvo svojim vršnjacima u Hrvatskoj i primjenjivat ga svakodnevno u svojim životima.
