Ako danas pitate ljude kako bi izgledao njihov idealan posjet Medvedgradu, većina bi odgovorila „autom“. Vjerojatno zato što se još ni jednom nisu odvažili na put predivnim pješačkim stazama kojima smo mi krenuli u jutro 10. rujna 2015. godine.
Put je počeo kod šestinske crkve gdje smo se okupili, prebrojali i međusobno ohrabrili prije dugog uspona. Od sredstava za preživljavanje ponijeli smo sendviče, energetske sokove i vodu. Jedino je Maks iz prvog razreda ponio profesionalne štapove – on se očito bavi planinarstvom.
Kratko smo hodali cestom, a onda smo ušli u šumu. Na jednoj od drvenih tabli pisalo je „Medvedgrad 45 min“ – činilo se kratko, ali nije bilo baš tako. Uzbrdice su postajale sve napornije, a mi smo ozbiljno posumnjali u vlastitu kondiciju. Unatoč teškom usponu, bilo je nemoguće ne uživati u prirodi kroz koju smo se probijali šumskim putovima i mostovima.
Nakon sat vremena hoda stigli smo do Kraljičinog zdenca gdje smo napravili pauzu. Smijali smo se i pričali o ljetu. Profesori su nas često fotografirali, ali bojimo se da nismo baš najbolje ispali.
Nakon što smo pojeli sendviče, nastavili smo dalje. Uočili smo jako puno stabala koja su pala na zemlju uslijed starosti i vremenskih nepogoda. Put je bio sve teži i stalno smo se pitali kada će se taj Medvedgrad ukazati. Profesor Prosenjak bio je lider svih nas pa smo u više navrata morali stajajati i njega čekati da ne odaberemo krivi smjer.
Kada smo u dvanaest sati napokon stigli do Medvedgrada, osjetili smo veliko olakšanje i ponos zbog puta koji smo prevalili. Zrak je bio mnogo čišći, svježiji nego dolje u gradu. Slušali smo medvedgradske legende od kojih je najpoznatija ona o Crnoj kraljici, a poseban dojam na sve nas ostavio je Oltar domovine – jako lijepi rad Kuzme Kovačića. Ipak, najviše smo uživali u samom pogledu s kule; zabavljalo nas je tražiti naša mjesta stanovanja i poznate lokacije na zagrebačkoj panorami.
Ovaj naš put izgledao je kao nekakvo srednjovjekovno osvajanje utvrde, s tim da naša vojska nije baš navikla na teške fizičke napore jer smo većinu vremena proveli čuvajući stražu na stolici. Upravo zbog toga smo ponosni i mislimo da bismo na ovakve izlete češće mogli ići. Sve u svemu, jedan jako lijepo proveden četvrtak.
Učenici PUG-a
*tekst je nastao procesom kolažiranja kratkih, pisanih dojmova.
