Izložbom u Gliptoteci, Zagreb Film Festival je obilježio 100. godišnjicu rođenja i 30. godišnjicu smrti redatelja koji je bio jako vezan za Zagreb – riječ je o Orsonu Wellesu.
Naši učenici posjetili su izložbu posvećenu tom važnom autoru, a njihove dojmove ovdje prenosimo.
Raspored i sadržaj izložbe su me se jako dojmili. Sve je bilo uredno smješteno, nije bilo natrpano, već je svaka stvar imala svoje mjesto u tom prostoru. Najviše su mi se svidjeli plakati njegovih filmova. Specifični su po tome što su nacrtani; možemo vidjeti poteze na jednom od plakata, kontrast na njima je izražen i to im daje posebnost. Plakati su, po mome mišljenju, efektni i specifični, isto kao što je bio i Orson Welles. Njegov rad je bio zanimljiv i poseban i takav rad zaslužio je imati i plakate koji su upečatljivi i koje će ljudi upamtiti i prepoznati.
Helena, 3. razred
Na plakatu filma Dame iz Šangaja dominiraju tamnije i zagasite boje, osim puti Else koja je boje porculana te par riječi ispisanih bijelom bojom. Žensko lice se najviše ističe pa ga doživljavam kao središnju točku na plakatu. Pozadina je potpuno zatamnjena i ne možemo pronaći ni tračak bijele boje. Muškarčeva put je tamne maslinasto-zelene boje, a tamnu je kosu teško razlučiti od pozadine koja je nekoliko nijansi tamnija. Njegov lik je manje upadljiv i stapa se s pozadinom. Nema grubih prijelaza kistom niti oštrine. Plakat je otmjen, uglađen, delikatan i vrlo glatkih prijelaza. Na ženinu licu šminka je zemljanih tonova. Tekstura je sitno-zrnasta i glatka. Volumen se izražava kontrastom svjetla i sjene – tonskom modelacijom. Od zasluga su navedene najosnovnije, to jest ime redatelja te imena dvaju glavnih glumaca. Navedena je još proizvodnja i distribucija na dnu, jedno pored drugog. Što se tiče proporcija, ženina glava je znatno veća od muškarčeve. Statičan je odnos između volumena i prostora: prostor ne prodire u volumen, a volumen ne prodire u prostor. Time ovo djelo dobiva karakter monolitnosti i kompaktnosti.
Sara G., 3. razred
Izložba o Orsonu Wellesu mi se veoma svidjela jer je sadržavala puno tipova umjetnosti: film, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, književnost… Mogla sam čitati članke o njemu, pogledati intervju s njim, razgledati fotografije povezane s njim… Izdvojila bih sekvencu od 10 fotografija koje je fotografirao Mio Vesović. Koliko sam shvatila, poanta tih fotografija nije bila poticanje ljudi na razmišljanje, već sam doživljaj, sama reakcija ljudi na akt kojemu se još k tome ne vidi tijelo. Dok sam prolazila pored fotografija, u glavi mi se vrtjelo pitanje koje je Welles postavio reporteru: “Zašto novinari ne cenzuriraju cenzuru?” Ne bi trebalo biti cenzure, postoji samo sloboda ljudskog tijela.
Allina, 3. razred
