Hodajući praznim ulicama dok kiša lagano pada po mojem kaputu, dok se ulične svjetiljke gase, te se sjene ljudi polako izmiču, Zagreb je grad kao i svaki. U njemu vlada ljubav, igra, veselje, no kao i svaki grad ima neke tajne koje se zavlače u slijepe ulice i najmanje kutove grada. Ljudi su to što čini naš grad, ali jeste li se ikada osjećali pogubljeno? Kao da znate sve, a ne znate ništa?
Kao dijete mjesto mog veselja bilo je školsko igralište, kvartovski kafići i sladoled. Što sam više odrastala počela sam shvaćati više stvari. Stvari koje moji vršnjaci dan danas ne razumiju. Promatrala sam ljude i njihove navike. Moje opažanje stvari drugima se činilo suludo. Pamtila sam izraze lica drugih ljudi, te sebičnost i iluziju u kojoj živimo. Kao djeca često čujemo onu rečenicu „ti si neiskvarena duša koja će uvijek biti predobra za ovaj svijet“. Istina je ta da svi držimo fokus na krivim stvarima. Za neke je to izgubljena ljubav, za neke novac, te materijalne stvari, neki će uvijek patiti za onime što nemaju, a neki zapeti u pokvarenoj prošlosti ili zamagljenoj budućnosti. Kod nas ljudi razlika je nevidljiva ljudskim okom. Pokušavamo dokazati nemoguće i uklopiti se u standarde koje smo si sami nametnuli.
Svi letimo kao muhe bez glave. Gledajući samo ono što želimo vidjeti, slušajući samo ono što želimo čuti, a izbjegavamo ono uistinu bitno. Nemamo mjera i nikad nam nije dosta. Zaboravljamo stvari koje su nas činile sretnima, a ako ih imamo čuvamo ih i kao kapljicu vode na dlanu i ne dijelimo ih. Zato živimo u dva svijeta. Prvi svijet je unutarnji svijet. On predstavlja um, misli, osjećaje i nevidljiv je. Drugi svijet to jest vanjski svijet je ono kako sami sebe prezentiramo. Naš vanjski svijet odraz je unutarnjeg, te zato smatram da svi ljudski problemi kreću odatle. Znači ne sviđa li nam se kako vidimo okolinu ili kako ona vidi nas prvo moramo promijeniti sebe iznutra.
Najveća zabluda u kojoj živimo je novac. Iz dana u dan roditelji, prijatelji, obitelj… smatraju da nas mogu kupiti. Često u svakodnevnici čujemo od nekog „Ali kupila sam ti…“. Dobar primjer toga su ljudi koji ostave obitelj radi novaca, putovanja i posla. Svi su oni izgubljeni jer su se zapetljali u tuđu nesigurnost i međusobno se natječu.
Mnogi koji će ovo pročitati možda se i prepoznaju, a možda nisu ni svjesni da bi se trebali prepoznati, no ovom problemu nema rješenja. Dokle god mi sami ne počnemo raditi na sebi nitko drugi to neće za nas, te ćemo se jednog dana probudit pitajući se gdje je sve nestalo i zašto naša djeca ponavljaju pogreške koje smo mi činili. Odgovor je zbog vas. Vi ste ti koji su započeli ovaj začarani krug i jedino nas vi iz njega možete izvući.
