Izložba Crtežom protiv zaborava njemačkog slikara Manfreda Bockelmanna ostavila je na nas poseban dojam. Šezdeset portreta djece ubijenih u nacističkim logorima slikar je naslikao u izrazito velikim formatima pa je time njihova nesretna sudbina još strašnija. Na licu svakog djeteta vidi se pitanje na koje ni danas ne možemo dati odgovor – zašto se taj užas dogodio? To pitanje nije upućeno samo onima koji su te zločine počinili, već i svima nama.
Poseban pečat ovoj izložbi dao je gospodin Branko Lustig. Imali smo čast što nas je upravo on proveo kroz postav. Osim što nam je pojasnio kontekst slika koje smo vidjeli, ispričao nam je i vlastitu priču o tome kako je preživio užas Auschwitza.
Gospodin Lustig nam je na kraju ukazao na još jednu značajnu činjenicu. Novouređeni Francuski paviljon u kojem smo gledali izložbu, služio je za vrijeme NDH kao sabirni centar odakle su Židovi odvođeni u nacističke logore. To je podsjetnik da se veliko zlo događalo i u našem dvorištu i da trebamo učiniti sve kako se nešto takvo ne bi ponovilo.
